Cetinje

CETINJE

Povijest Cetinjske zajednice počinje dolaskom prvih sestara u Crnu Goru. Odmah nakon dolaska na Cetinje sestre su stanovale u potkrovlju Sanatorija, Lovćenska ulica, nekadašnja talijanska ambasada a današnja zgrada Centralne biblioteke. U tom stanu su ostale do rasformiranja Sanatorija, 1959. Te godine sestre su se preselile u potkrovlje dječje bolnice, ul. Vojvode Batrića 8, u zgradi bivše ruske ambasade. U međuvremenu, sestre su sklopile ugovor s Barskom nadbiskupijom (1963.) o korištenju crkvene kuće, tj. župskog stana. Nakon 26 godina dolaska sestara na Cetinju, mons. Aleksander Tokić, Barski nadbiskup ustupio im je potrebno mjesto za izgradnju kuće. Radovi su počeli u septembru 1971. a završeni u Julu 1972. Blagoslov kuće je obavio sam nadbiskup, 25.11.1972. Kuća na Cetinju bila je i ostala provincijalna kuća do danas, ali je kasnije renovirana i proširena nadogradnjom još jednog sprata (2006.), dok je kao kuća novicijata služila do 2001. godine kada je novicijat premješten u Hot i Ri (Albanija).

Iz povijesti znamo da je glavno djelovanje sestara bio rad u bolnici, ali se one nisu zaustavile samo na pružanju medicinske pomoći bolesnicima, nego su svojom ljubavlju, pažnjom i nesebičnim radom svjedočili Boga svima koje su susretali iako su bili druge vjeroispovijesti, i to rade i danas. Osim rada u bolnici, posjeta bolesnima, nemoćnima i starima po kućama, sestre su uključene i u pastoralu: pripremaju za sakramente malobrojne vjernike koji žive ovdje, vode liturgijsko pjevanje, uređuju sakralni prostor. Prioritetno djelovanje su im ekumenske aktivnosti. Već mnogo godina je postao tradicionalni događaj dječji božićni koncert koji sestre pripremaju s većinom pravoslavne djece, zatim vode pjevački zbor uz sudjelovanje članova raznih vjeroispovijesti. Franjevačku gostoljubivost sestre žive i danas, primajući mnoge koji na Cetinju dolaze radi liječenja, ali i zbog drugih razloga. Na samostanskim vratima svakodnevno dolaze siromasi koji ne odlaze gladni. Sada su samo tri sestre zaposlene u bolnici. Ostale se brinu o domaćinstvu u sestarskoj i u župnoj kući. Sve aktivnosti sestara su prožete i poticane zajedničkom molitvom, te sadržajima trajnog odgoja u koji su uključene sve sestre. Bolesne i stare sestre u ovoj zajednici svojim trpljenjem i molitvom trajno podupiru apostolat i življenje karizme sestara Franjevki BZ.