Seminar s temom: RAZLUČIVANJE NEUREDNIH LJUBAVI
U Skadru je od 25-28. 01. 2019. održan seminar s temom: RAZLUČIVANJE NEUREDNIH LJUBAVI, kojeg je vodio p. Emilio Magana, DI, profesor u Rimu. Organiziran je sa strane provincijske predstojnice, s. Lidije Kqira, u kontinuitetu stalne formacije sestara Franjevki Begrešnog Začeća, prema Konstitucijama Kongregacije istih. Sudjelovanje sestara je bilo brojčano (65 sestara) koje su došle iz Crne Gore, Kosova i Albanije. Sama tema se razvijala u kontekstu društvenih i crkvenih aktualnosti u kojima živimo, tražeći iznad svega puteve vlastitog obraćenja, pri čemu je potrebna neprestana suradnja s Božjom milošću u stalnom razlučivanju neurednih želja i ljubavi u nama samima te dostojanstveno življenje našeg redovničkog života.
Pri tome voditelj je seminara, p. Emilio, oslanjajući se prije svega na Pismo i Tradiciju kao i na interdisciplinarnim istraživanjima i studijama, objasnio na vrlo sadržajan i koncizan način samu važnost duhovnog razlučivanja kao i sve čimbenike koji pri tom djeluju. Podcrtao je, između ostalog: terminologiju i neuredne ljubavi (afinitete). U drugom djelu istaknuo je ulogu i važnost duhovnog vodstva u samom procesu oslobađanja od neurednih afiniteta, s posebnim naglaskom na slobodu – dakle želja za slobodu i sloboda od želja, jer želja i sloboda dvije su neodvojive stvarnosti. Nadalje, istaknuvši da je od velike važnosti potpuno predanje i darivanje sebe samoga, kao i uloga duhovnog pratitelja, potcrtao je važnost načina njegovog pristupa, kriteriji po kojima netko uopće može biti duhovni pratitelj, te po tom pitanju i tko može i treba razlikovati, i pomoći uređivati duhovne želje i afinitete? U trećem djelu bilo je riječ o: traženju i nalaženju onoga što želimo kao i o poznavanju onoga što tražimo. Svakako, razlučivanje treba biti po mjeri Isusa Krista, koje nam nudi Evanđelje. U tom kontekstu, voditelj seminara, govoreći o praksi razlučivanja želja i afiniteta u duhovnom životu, uglavnom se referirao ignacijanskoj praksi.
Tijekom seminara, osim izlaganja bilo je i aktivno sudjelovanje sudionica s pitanjima, diskusijom, radom po grupama.
Na kraju, p. Emilio napravio je sintezu i opći zaključak, s napomenom da prije svega treba dati važnosti i unaprijediti pozitivnosti, angažirajući se u otkrivanju vlastitih darova i milosti koje smo ih od Gospodina primili te zahvalni, njih produbiti. S tom sviješću, i krize bi prihvatile i nadišle ih kao način pročišćenja, i kao takove bile bi mogućnost duhovnog rasta, te stanje i vrijeme provjere naše vjernosti Bogu.
Dakako, bila je to još jedna mogućnost za poznavanje samih sebe i produbljivanje u vlastitu stvarnost, odnosno s razlučivanjem neurednih ljubavi, želja i afiniteta, s ciljem duhovnog rasta u našem redovničkom životu. Osim toga, bila je to još jedna prilika našeg sestrinskog druženja, zajednička molitva te iznad svega zajedničko Euharstijsko slavlje, koje je vodio don Leonardo Falco (rektor sjemeništa u Skadru) u koncelebraciji s p. Emilijom.
Zahvalne smo Bogu i na ovoj darovanoj mogućnosti! – Neka po njegovoj milosti svaka – njegovim Duhom – nadahnuta riječ donese plod u izobilju, koji je vjerodostojno življen kršćanski i redovnički život.