Doživljaji na Afričkom tlu
U našoj Družbi već više od četiri desetljeća sestre Francuskog Vikarijata djeluju na Obali Bjelokosti. Sv. Franjo poručuje nam: da je naš “samostan cijeli svijet” s puno prostora za nasljedovanje našega Gospodina u franjevačkom duhu. Ova poruka sv. Franje me još više potakla da napišem moj doživljaj na Afričkom tlu, uvjerena da naš “samostan je cijeli svijet“.
Naša Kongregacija se u XVIII vijeku širila i nastale su četiri nezavisne franjevačke Družbe franjevačke duhovnosti. U XIX stoljeću naša se Kongregacija širila, tako da su sestre počele odlaziti i u drugim kontinenetima. Nastale su Provincije i Regije. Tako su i iz Slovenije sestre odlazile u druge kontinente a i u druge države van Slovenije. Kako se narod iselio što od političkih, što od ekonomskih razloga, sestre su za njim pošle, tako su pošle i u Francusku. Iz Slovenije su sestre dolazile i u Crnu Goru (1946). Sada naše sestre zajedno sa sestrama iz Slovenije, Francuske i sestre rodom iz Afrike služe u Obali Bjelokosti. To iščitavam kao znak, kao poticaj, i odgovor da se još više učvrstimo zajedničkim snagama hodati stopama Majke Franciske. U tome svemu vidim posebno franjevačku karizmu koja je otvorena i kako nas upravo ova različitost obogaćuje.
Nakon izvanrednog misijskog mjeseca listopada proglaženog od pape Franje, „Kristova Crkva u misiji u svijetu“ imala sam, nezasluženu milost doživjeti misijsku crkvu na Afričkom kontinentu, odnosno u Obali Bjelokosti. Nakon ovog milosnog pohoda želim vam približiti ovo mjesto. Obala Bjelokosti nalazi se u zapadnoj Africi, prekrasna država, s mnoštvom predivnih ljepota. Kada se u nju ulazi, osijeti se širina, vedrina i rekla bi jasnoća. Istovremeno je lijepa zemlja, ali život u njoj bude i opasan, osjetiš ljepotu koja te diže do neba, pored siromaštva što te duboko rastužuje. Svakog dana mogla sam doživjeti, čuti i naučiti nešto novo. Vrijeme je bilo večinom vruće, kiše su bile obilne i jake, skoro svaki dan. Nakon kiše vrlo brzo se pojavljuje sunce i vrijeme se mijenja. Veći dio zemljišta obuhvaćaju, plantaže; banana, koko, palme, papai, ananas, raznovrsno tropsko voće kao pampilus, mango, avokato pasions frut, itd. Sve ovo je izvor života za rad za ovdašnje stanovnike. Putevi su po selima loši ali ima i lijepih i dobrih puteva u glavnom gradu i autoput koji povezuje gradove. Obala Bjelokosti ima izlaz u ocean, a ima i veliki laguna koje dijele grad i različita mjesta. Priroda je prekrasna, neprestano vidiš samo zeleno, i to je preko godine isto, to je bogata zemlja što se tiče prirodnih resursa, ali nažalost zbog dugogošnje kolonizacije je ujedno i presiromašna. Većina stanovništva je siromašna, ali ljudi su radosni. Radost je ono što pokreće Afriku. Materijalno nemaju mnogo, neki nemaju ništa, ali unatoč tome imaju radost. Najveći dio se bavi zemljoradnjom, muče se za kruh svagdanji. Sve što rade, rađeno je ručno bez posebni mašina. Najčešće se mogu vidjeti žene u vrtovima, plantažama, na putu gdje idu nabaviti hranu po šumama, držeći dijete na leđima, dok muškarci su više u pokretu gradnji, vožnji. Na putu se mogu susresti uvijek ljudi, a u mjestima, malim gradovima, selima vrvi se od ljudi. Život im se odvija ispred kuće i stalno ih se može vidjeti kako nekamo idu. Ljudi sestre prihvaćaju i cijene, s njima dijele svakodnevni život. U Obali Bjelokosti sestre su prisutne među stanovništvom. Abidjan je glavni industrijski grad, dok je Yamoussoukro od 1983 godine politički i administrativni glavni grad zemlje. Sestre Francuskog Vikariata imaju tri zajednice u ovoj zemlji. U Abidjanu sestre imaju kuću formacije i studiranja. U Fresco posebno se bave odgojem djece i mladih, imaju internat. U Gbagbam, djelovala je naša s. Anđelina, sestre služe bolesnicima, imaju izvanredno lijepi centar posebno za mlade majke i novorođenu djecu i za sve ostale bolesnike. Imala sam milost putovati sa s. Petrom i s. Loretom, koje su više puta bile u Obali Bjelokosti. Putovale smo Beč – Paris, Paris – Abidjan i to 5. 11. – 22. 11. 2019, posjetile smo sve tri zajednice, ja sam se zadržala u Fresco u zajednici gdje živi i djeluje s. Violeta. Mjesto Fresco je grad, iako možemo reći da je kao veliko selo, najbolje moći ćete uočiti preko slika. To je moj službeni boravak, zato sam provela najviše dana od 6 -19.11. 2019 u Fresco. Bilo je radosno vidjeti našu s. Violetu kako se prilagodila, navikla se potpuno u ovoj misiji. Prilagodila se kulturi, klimi, društvu, običaju, hrani, govori francuski jezik. Budući da je sestrama povjeren Internat, imaju doista puno posla. Njih ima malo u zajednici s. Marie Odile, predstojnica, s. Violeta i Florenc kandidatica, nakon zavjetovanja doći će i s. Emilienne. Glavni posao/služenje sestara je odgoj djece, u internatu imaju 270, samo 90 mogu platiti da imaju obroke u zajedničkoj kuhinji, ostali spremaju sami, od onog malo što kupuju ili su od kuće ponešto donjeli na početku školske godine, najčešće riže, banane za kuhanje, ili manjok. Za manje od 200€ godišnje što ne mogu platiti, moraju se sami mučiti kupiti i kuhati pa čak i djeca koji imaju samo 10 godina. Osim kuhanja, sami peru svoj veš i čiste svoje sobe, zajedničke prostorije, u turnima. Njihove potrebe su velike, sestre su uvijk uz njih, kada uče od 20 – 22h, kada čiste, u bolnici za bilo koju njihovu potrebu. Ipak djeca koja dolaze u internat mogu nastaviti lakše svoj životni put, daljnje studije ili naći neki posao. Mnogi ne mogu priuštiti školovanje sviju djece u obitelji. U obiteljima mnogobrojne djece svako se četvrto dijete školuje. Služenje sestara u svakodnevnici uključuje žrtvu, križ, poteškoće, ali posebno ljepotu navještanja Radosne vijesti. Život u zajednici je uvijek dinamičan, raznolik, i bogat, različitim događajima, zajednica se uključuje u društvena a posebno crkvena zbivanja. Molitveni život zajednice je dobro oragniziran, posebno daju važnost jutarnjoj i večernjoj molitvi koju pjevaju svaki dan, adoracija jedan put tjedno krunica svaki dan. Euharistijsko slavlje nedjeljom traje dva do tri sata, način pjevanja i plesa za vrijeme sv. Mise ne može se opisati, to su ljudi rođeni s ritmom i pjesmom kaže s. Violeta. Dosta ljudi dolaze svaki dan na jutarnju sv. Misu, predajući Bogu svoj dan, tako se svako jutro ili večer u crkvi okupi ne mali broj vjernika, nedjeljom se okupi veliki broj vjernika. To sam uočila ne samo u Fresco nego i u Abidjan, župe, crkve su pune ljudi svih doba posebno mladih i djece. Prvotni cilj sestara je uprisutniti franjevački duh služenja u odgojno – obrazovanoj djelatnosti s djecom, djevojkama, dečkima, posebice s onima najsiromašnih društvenih slojeva, i to sestre nastoje vjerno ostvarivati. Sestre su djeci oslonac i podrška i u učenju i u suživotu. Lijepo je vidjeti da sestre važnost polažu u odgoju mladih i djece, s druge strane teško je vidjeti ljude i veliko siromaštvo na periferiji. Osim brige za djecu, sestre imaju i ove dužnosti: kuhaju, čiste u turnuse, s. Violeta šiva crkveno ruho, (to se prodaje i od toga se živi), drži sakristiju i sprema oltar, kiti nedjeljom župnu crkvu. Ono što je najvažnije i što sam uočila kod sestara je biti blizak današnjem čovjeku, osluškivati i prepoznati njegove potrebe, i donositi nadu, radost Evanđelja i Božju bezuvjetnu ljubav. Mislim da je važno čuti i odazvati se pozivu u misije, jer je to trajni zadatak Crkve, navještanje Radosne Vijesti. Ako u sebi osjećate želju za misijama, nikada se ne bojite, nego stavite svoju želju pred Gospodina. Ako je Njegova volja, u pravom trenutku će vam dati jasan znak i snagu za taj korak. Molimo za misije i misionare. Upoznajmo bolje što se tamo događa, po njihovu radu i dobrobiti mnogih ljudi koji im pomažu na različte načine, posebno molitvom, različitim donacijama. Koristim priliku zahvaliti se svima koji su s. Violeti, sestrama, posebno djeci u Fresco i drugim zajednicama pomogli na bilo koji način. Svaka pomoć je dobrodošla, potrebno je toliko malo da bi se promjenilo toliko puno. Snaga je u vama, da odlučite!
Evanđeoske Riječi: “Pođite po svem svijetu propovjedajte Evanđelju svemu stvorenju!” (Mk 16,15), našle su plodno tlo u srcima sestara, svjetlom neka svjetle vaša djela, da životom svjedočite riječima Evanđelja. Mariji koja je pohodila sv. Elizabetu povjeravam poslanje sestara u mijsiskim krajevima, posebno s. Violetu kao i sve nas koje po krštenju i zavjetima sudjelujemo u misijskom poslanju crkve, tamo gdje živimo i djelujmo. Vraćam se obogaćena, u srcu mi je ostala zahvalnost za setrinski primjer nesebičnog redovničkog predanja, života i misijskog djelovanja.
Neka je sve na slavu Gospodina našega Isusa Krista! Mir i dobro.