Prizren

PRIZREN

Djelovanje “Loyola – gymnasium” u Prizrenu

Počeci

Odavno je bilo potrebno izgraditi jednu elitnu katoličku školu i na Kosovu. Starije osobe u Prizrenu pamtile su takve škole i s nostalgijom govorile o njima. Potaknuti uspomenama starih, kao i slavnom povijesti isusovačkih i franjevačkih škola u Skadru, skupina roditelja i kosovskih mladih zatražila je od Katoličke crkve da učini nešto u tom pogledu. Kao što znamo, organizacija Renovabis, kao katolička dobrotvorna ustanova, uglavnom se bavi ovim pitanjem, pa je molba poslana upravo tamo. Oni su tražili iskusnu osobu u Njemačkoj za izgradnju i vođenje katoličkih škola. Renovabis je potražio pomoć od elitne družbe isusovaca. Imenovali su osobu s dugogodišnjim iskustvom u Njemačkoj i Kini, P. Walter Happel. Tako je formirana holding grupa “Loyole – gymnasiuma”: Društvo kosovske mladeži, isusovci, Kosovska biskupija.

Hvala Bogu vlast je prihvatila ovaj projekt. Danas je ovo društvo obogaćeno brojnim europskim članovima i tvrtkama, osobito njemačkim.

Budući da je škola trebala biti za učenike oba spola, također su bile potrebne i sestre.

Po prvi put smo započeli našu karizmu na Kosovu upravo u ovoj školi. Provincijski kapitul 2001. je odlučio da prihvatimo molbu P. W. Happel, zahtjev koji je podnesen na prijedlog tadašnjeg biskupa, mons. Mark Sopija – pokoj duši!

Sve su sestre primile ovaj poziv s posebnim entuzijazmom, što je ujedno bio i ozbiljan izazov: prvi put kad smo krenuli u školu, sestre nisu imale iskustva, zemlja se još nije bila oporavila od rata, očekivalo se da će škola biti multietnička i multikonfesionalna, što nas je učinilo skeptičnima u vezi s nastavkom ove djelatnosti.

Iako je P. Happel tražio sestre za razne aktivnosti, zbog nedostatka osoblja, Provincijski savjet je odlučio da se za početak šalju dvije sestre: imenovana je s. Hana Kqira za vođenje internata i s. Shpresa Kabashi za nastavu u školi. Da se ne bi osjećale osamljene, jedna u internatu i druga u školi, P. Happel je bio odredio da i s. Shpresa radi pola radnog vremena u internatu a s. Hana da bude dio vodstva i u gimnaziji.

Svaki je početak težak, ali je ovdje bilo teže. Sve je bilo još u izgradnji. Sestre su iznajmile jednu sobu u gradu dok se nije završio internat. Iako se radilo velikom brzinom, rujan se približavao, sve je izgledalo daleko … ali je Bog bio s nama i za rekordno vrijeme sve je bilo spremno dočekati prve učenike. Samo je 5 mjeseci trajala izgradnja škole i jednog dijela internata. Dana 12. Rujna, 2005. godine svečano je otvoren dio škole i internata. Nastava za 184 djece započela je sutrašnji dan.

U početku je škola počela s tri odjeljenja šestih razreda i tri sedmih. Budući da je objekt bio prevelik i da ne bi ostao prazan, u drugoj godini osim triju novih šestih razreda primljene su i tri odjeljenja desetih razreda.

Iz godine u godinu s prijemom novih učenika škola se postupno popunjavala i poprimala željeni oblik, kako je i bilo planirano: škola da bude primjer obrazovanja u albanskim zonama.

Škola danas

Danas se “Loyola-Gymnasium” sastoji od osnovne škole, gimnazije, internata, a zahvaljujući zahtjevima građana sve se više širi. Loyola je institucija koja je visoko cijenjena zbog neumornog rada odabranog kolektiva, revnih učenika i velikog povjerenja roditelja.

Danas u Loyoli rade samo dvije sestre: s. Afërdita Kaqinari kao učiteljica osnovne škole i s. Luqe Qollaku u internatu, gdje se brine o jednoj grupi djevojaka.

Još od samih početaka škole, danas još više, osim različitih aktivnosti, treba spomenuti i tradiciju slavlja: Dan škole (dan blagoslova kamen temeljca) 16. travnja, 28. studeni, blagdani Halloween, slavlje završetka godine, dan abecede, itd.

Dan škole se ovdje obilježava drugačije nego u ostalim školama, jer se osim tradicionalnog zajedničkog programa, istog dana održava i Dan otvorenih vrata. Svi nastavnici organiziraju različite aktivnosti u razredima, gdje mogu prisustvovati osim roditelja učenika, i svatko tko je zainteresiran za rad u ovoj školi. Od samog početka, kada su uvjeti bili solidni, i danas, kada su uvjeti fenomenalni, svatko tko je posjetio takve sate ostao je zadivljen radom učitelja i učenika ove škole.

Postoje mnoge stvari koje ovu školu odvajaju od drugih škola, ali ono što se ne može učiniti u drugim školama je mogućnost za diplomiranje na različitim razinama njemačkog jezika, razmjena iskustava s različitim njemačkim školama i mogućnost za obrazovanje i zaposlenje u Njemačkoj nakon završetka dvanaestog razreda.

Danas postoje mnogi kosovski studenti koji su završili školu u ovoj školi i obučeni su u različitim profesijama u Njemačkoj. Svi odabrani pokazali su talent, lijepo ponašanje i sve više i više predstavljaju Kosovu na odličan način.

“Dobar dan se vidi u jutro”, ovo najbolje govori o brzim postignućima ove škole. Vjerujemo da će učenici ove škole biti ljudi koji će našoj zemlji dati drugu fizionomiju, te će je razvijati kako zaslužuje i kako pristaje ovoj zemlji, umornoj od intriga, špekulacija i korupcije. Uz Božju pomoć sve se može postići.

Ništa u ovom životu nije postignuto bez žrtve i rada, ni u Loyoli. Ali, ovisno o našoj nesposobnosti, našim ograničenjima, nesporazumima i ljudskim preprekama, Bog je započeo rad u Loyoli i nastavlja ga, a mi smo bile i jesmo samo oruđe u njegovim rukama, tako da je posao rastao i raste iz dana u dan. Blagoslovljen Bog, njegov plan i njegova djela!