IZAZOV TRAJNE FORMACIJE U REDOVNIČKOM ŽIVOTU
Od 7. do 9. veljače 2020. godine u zajednici sestara u Skadru održan je seminar za sve sestre provincije kojeg je vodio P. Emilio Gonzalez, S.I.
Na ovom su seminaru sudjelovale 52 sestre, s obzirom da je predavač i u prošlosti održavao seminare za naše sestre i ostale su zadovoljne i sadržajem i profesionalnim načinom izlaganja u konferencijama. Na početku je provincijalna predstojnica s. Lidija zaželjela dobrodošlicu sestrama i pozdravila i zahvalila P. Emilia jer je prihvatio doći i voditi seminar. P. Emilio sa svoje strane se zahvalio provincijalki i sestrama na iskazanom povjerenju.
Govoreći o potrebama Crkve danas općenito i posebno o ulozi Bogu posvećenih osoba, on je naglasio, između ostalog: „Redovnički život se nalazi pred velikim izazovom. Širom svijeta se primjećuje smanjenje žara za apostolatom. Papa Franjo neprestano ponavlja da u našim zajednicama nedostaje radosti. On ovu pojavu objašnjava riječju sekularizacija redovničkog života. Kako obnoviti naš redovnički život suočeni sa problemima u svijetu? Danas su problemi zaista veliki i moramo biti oprezni da naše poslanje s velikom hrabrošću. Jedna redovnica danas se ne može prepustiti struji svijeta. Svijet je lukav i ako nismo u stanju probudimo u sebi naš poziv, ne možemo učiniti ništa naspram problema koji se predstavljaju. Naša misija je navijestiti Božje kraljevstvo i Krista učiniti prisutnim svima.
Postavlja se pitanje: jesam li ja zaista svjedok toga? Mogu li evangelizirati svojim radom? Papa Franjo svojim nas svjedočenjem uči: moramo povratiti jednostavnost i bliskost. Jednostavan i dubok razgovor. Njegovo zalaganje oko siromašnih. Njegov poziv da se ide protiv struje. Njegovo inzistiranje da odemo u predgrađa. Njegovo svjedočanstvo da je pronašao Krista.
Učenici na putu za Emaus bili su rastrojeni, prestrašeni, napušteni i bez nade. Možda je takva i naša situacija suočena s izazovima koji susrećemo u našem apostolatu. Bili su uvjereni da su pogriješili put i osjećali se prazno. Možda je to i naša situacija obeshrabrenja, umora, jer problem naših života je velik. Bog se danas predstavlja kao nepotrebna hipoteza koja potiskuje ljudsku slobodu. To možemo prihvatiti ako dolazi od svijeta, ali što se događa ako sam i ja zaražen? Evanđelje se nastavlja: Hodali su s Gospodinom, ali nisu shvatili da je to Gospodin. To znači da se kroz hod događa iznenadni susret, ali ga nisu uspjeli prepoznati. Bog ih ne opominje što su izgubili nadu. Želi poći s njima i objasniti im što se to dogodilo u Jeruzalemu. Možda je to način na koji se možemo nositi sa svojom hladnoćom i individualizmom, da možemo osjetiti Boga u blizini. Bez Boga i bez želje da ga pronađemo naš se redovnički život ne može ići naprijed. Bog nam se uvijek približava, ne da bi nas opomenuo, već prosvijetlio naše postojanje. Moramo se sjetiti da je naš poziv bezuvjetna služba i predanja Božjem kraljevstvu. Naše blago je ovo: upoznati Isusa. Susret s njim je nešto najbolje što se moglo dogoditi. Učiniti ga poznatim, najveća je radost. Nemamo drugog blaga; nema smisla biti dobri profesionalni učitelji ako to ne komuniciramo. “
Nakon uvoda u širi problem Crkve, P. Emilio se detaljnije usredotočio na probleme zajedničkog života i kako možemo djelovati na poboljšanje svojih odnosa u zajednici.
Dodao je: “Postoje dva elementa koja ne možemo zaboraviti i koje moramo ojačati: Empatija – ući u tuđi život. Vrlo je važno razviti osjetljivost za ulazak u svijet drugog i pokušati srcem i umom shvatiti zašto se sestra ne osjeća dobro. Drugi element je: Samoprocjenjivanje – znam koje su moje slabosti i znam svoje kvalitete. Ponekad nije problem susestara nego osobni problem. Možda nisam uspjela nadvladati jedan kompleks. Možda živim s problemom svoje obitelji.
Da biste poboljšali odnose u zajednici važno je naučiti ne iskorištavati slabosti susestara. Ne iskorištavajmo informacije koje imamo o njihovim slabostima. Nemojmo iznositi njihova ograničenja. Nego njegujmo u našim zajednicama projekt života koji nam pomaže rasti. Bolje je reći stvari u lice, a ne iza leđa. Ne širimo glasine jer to uništava zajednicu. Prekinimo lance tračeva. Ako imam nešto protiv sestre, najkršćanskiji stav bi bio otići do sestre i reći joj: Ne slažem se s tobom u vezi s tim. Možda ćemo imati diskusiju, ali je bolje govoriti u oči nego tračati. Ako ne pomažem sestri da raste, ostavim je samu, pa umjesto da joj pomognem, ja je upropastim. Zato se ne trebam žaliti na nju jer nisam učinio ništa da joj pomognem”.
To su bile samo neke misli koje je P. Emilio podijelio s nama tijekom ova tri dana. Osim predavanja, dao je posebnu važnost i radu u manjim skupinama. Nakon mise i ručka, sestre su se s puno entuzijazma i obnovljenim snagama vratile u svojim radnim mjestima.
Zahvaljujemo P. Emilia za njegovo dragocjeno vrijeme koje je posvetio nama s. Loretu koja je došla iz generalne kuće, posebno za prijevod s talijanskog jezika.